Netočno., Postoje četiri različite kontrole infrastrukture za pokretne komunikacije. To su:

1. Kontrola prije postavljanja izvora EM polja: Prije postavljanja izvora elektromagnetskog polja/radijske postaje vlasnik izvora je dužan zatražiti dozvolu za postavljanje izvora. Uvjet za dobivanje dozvole je izrada elaborata o očekivanim razinama elektromagnetskog polja u okolini izvora koje moraju biti unutar propisanih granica. Elaborate o očekivanim razinama elektromagnetskog polja izrađuju isključivo tvrtke koje imaju ovlaštenje Ministarstva zdravstva. Vlasnik izvora elektromagnetskog polja može postaviti novi izvor tek nakon dobivanja dozvole od strane Ministarstva zdravstva.

2. Kontrola nakon puštanja izvora elektromagnetskog polja u rad: Prvo mjerenje se provodi nakon puštanja izvora elektromagnetskog polja/radijske postaje u rad. Prvim mjerenjem se mora dokazati da su stvarne razine elektromagnetskog polja unutar dozvoljenih ograničenja. Na temelju valjanog prvog mjerenja, Ministarstvo zdravstva izdaje dozvolu za uporabu izvora elektromagnetskog polja. Mjerenja elektromagnetskog polja provode isključivo tvrtke koje imaju ovlaštenje Ministarstva zdravstva.

3. Redovne kontrole tijekom rada izvora elektromagnetskog polja: Vlasnik izvora elektromagnetskog polja/radijske postaje je dužan svake tri godine osigurati novo mjerenje razina elektromagnetskog polja i rezultate dostaviti Ministarstvu zdravlja. Mjerenja elektromagnetskog polja provode isključivo tvrtke koje imaju ovlaštenje Ministarstva zdravlja.

4. Izvanredne kontrole: HAKOM često izlazi na teren po pozivu građana a do sada je imao dvije kampanje mjerenja u blizini škola i vrtića (2010. i 2016.) Informacije dostupne online na http://mapiranje.hakom.hr/CellRadiationMeasure 

Netočno. Prema izvješću globalnog udruženja GSMA iz 2018. godine takve procedure u Austriji i Francuskoj traju između jednog i šest mjeseci.

Izvješće je dostupno na www.gsma.com.

Propisi koji reguliraju izgradnju i korištenje EKI su različiti u različitim državama. U nekima su ti propisi restriktivniji, a u drugima manje restriktivni. Tako npr. propisi koji reguliraju razine elektromagnetskih polja su u RH stroži u odnosu na Njemačku, Austriju i Švedsku (tri matične zemlje naših telekom operatora). Operatori svoje poslovanje u RH usklađuju sa propisima RH bez obzira na to koja im je matična država. Hrvatska inače ima strože propise od 18 zemalja Europske Unije.

Registar postoji. HAKOM prikuplja informacije o svim postavljenim radijskim postajama i može u bilo kojem trenutku i nenajavljeno zatražiti ili samostalno izvršiti mjerenje razina elektromagnetskih polja kako bi se uvjerio da su izmjerene vrijednosti ispod dozvoljenih.

Informacije o svim postavljenim radijskim postajama dostupne su na mrežnim stranicama HAKOM-a.

Ministarstvo zdravstva je ovlašteno tijelo koje izdaje dozvolu za postavljanje radijske postaje na temelju proračuna očekivanih razina elektromagnetskih polja (uvijek se uzima najgori mogući scenarij prilikom izrade proračuna) ukoliko su očekivane razine ispod onih koje su dozvoljene. Nakon postavljanja radijske postaje izrađuje se mjerenje stvarno emitiranih razina elektromagnetskih polja na temelju kojeg Ministarstvo zdravstva odobrava korištenje te radijske postaje. I proračun i mjerenje izrađuju neovisne prave osobe (osječki elektrotehnički fakultet je jedna od njih) koje su akreditirane za takvu djelatnost i čija oprema treba zadovoljavati visoke standarde. Mjerenja se ponavljaju svake dvije godine.

HAKOM također prikuplja informacije o svim postavljenim radijskim postajama i može u bilo kojem trenutku i nenajavljeno zatražiti ili samostalno izvršiti mjerenje razina elektromagnetskih polja kako bi se uvjerio da su izmjerene vrijednosti ispod dozvoljenih.

Mobilna mreža nije novost, široko je rasprostranjena već preko 30 godina. Međunarodna komisija za zaštitu od neionizirajućeg zračenja (ICNIRP – www.icnirp.org) na temelju znanstvenih istraživanja izdala je osnovne smjernice o granicama/razinama izloženosti opće populacije elektromagnetskim poljima. ICNIRP-ovi sigurnosni zahtjevi i predložene smjernice o vrijednostima nastali su nakon više od 700 znanstvenih studija koje su dokazale kako elektromagnetska polja ne predstavljaju rizik za zdravlje. Smjernice se redovno revidiraju, uzimajući u obzir nova znanstvena istraživanja, a do danas nisu pronađeni relevantni znanstveni dokazi za promjene graničnih vrijednosti. Provjerljiva je činjenica da su dopuštene vrijednosti elektromagnetskih polja u Hrvatskoj čak do 6,25 puta strože od onih koje su preporučene i prihvaćene u nekim od zemalja Europske unije.

Na linku se nalazi popis svih zemalja koje imaju liberalnije, ali i strože smjernice za granične razine od RH: https://www.hakom.hr/default.aspx?id=877. </p

Svjetska znanstvena organizacija (WHO), odnosno Međunarodna Agencija za istraživanje raka (IARC) uvrstila je 2011. godine elektromagnetska polja u skupinu 2B, kao potencijalno kancerogena (https://www.iarc.fr/wp-content/uploads/2018/07/pr208_E.pdf). Važno je napomenuti da iznad 2B postoje strože kategorije u kojima se nalaze pojave koje su vjerojatno kancerogene i jasno kancerogene. WHO je oznaku potencijalne kancerogenosti stavio zbog nekolicine istraživanja koja su bila isključivo usredotočena na mobitele, a rezultati, iako nisu bili dovoljno jasni za utvrđivanje jasne veze, otvorili su potrebu za daljnja istraživanja. Elektromagnetsko zračenje je ‘medij’ u spomenutim istraživanjima i prvenstveno zbog toga je uključeno u klasifikaciju.

Valja istaknuti kako su isto klasificirani, primjerice, i kiseli krastavci, aloe vera (ekstrakt cijelog lista.). U strožoj 2A klasifikaciji su crveno meso i kava – proizvodi koje konzumiramo svakodnevno. 

Netočno. Salzburg se nalazi u Austriji koja u cijeloj zemlji ima ICNIRP smjernice koje su znatno liberalnije od onih koje vrijede u Hrvatskoj.

Poslali smo službeni upit u austrijsko Ministarstvo prometa, inovacija i tehnologije te smo dobili tumačenje gospodina Klausa Parrera. Ovo je njegov odgovor:

Jedine valjane granice zračenja su one koje propisuju ICNIRP / WHO granice. Ove granice vrijede u cijeloj državi! Tako da takozvane Salzburške granice (1 mW/m²) nemaju pravnu utemeljenost u telekomunikacijskim pravnim aktima. Salzburg (na razini federalne države) ima jednu vrstu preporuke za operatore za koju bi voljeli da se primjenjuje ukoliko je to moguće obzirom na kvalitetu usluge i planiranje mreže. Očito je da se na temelju Salzburške granice ne bi mogla osigurati sveobuhvatna pokrivenost mobilnim mrežama.

Isto tako, u službenom izvještaju GSMA (Global System for Mobile Communications) iz 2013. stoji da su grad i pokrajina Salzburg pokušavali nametnuti vrlo niske granice izloženosti za gustoću snage od 0,001 W / m² (= 1 mW / m²) i pokušali su to provesti uskraćivanjem građevinskih dozvola. Međutim, ovo ograničenje nije bilo pravno obvezujuće i nije relevantno u postupku izdavanja građevinske dozvole. 

Nigdje u svijetu ne postoji takav propis, ali niti znanstveno utemeljenje za ovakav prijedlog. Nemoguće je organizirati mrežu na takav način. Bez baznih stanica to naseljeno mjesto ne bi imalo signal, niti funkcionirajuće wifi mreže. 

Zamislite da je naseljeno mjesto nogometno igralište čiju travu pred zaliti pred važnu utakmicu. Ako upotrijebite jednu veliku i snažnu prskalicu koja će biti na rubu terena sigurno nećete osigurati ravnomjernu i kvalitetnu raspodjelu vode. Uz to, takva prskalica će biti presnažna i ako joj je približite – moglo bi vas zaboljeti. S druge strane, kao što to i bude u stvarnom životu, za zalijevanje terena možete koristiti više manjih prskalica koje će osigurati da travnjak bude kvalitetno opskrbljen vodom. A ako je prskalica više i ako su manje snage – svakoj možete normalno prići bez da osjetite bol zbog mlaza vode. 

Riječ je o apsolutnoj neistini. Već sada postoji niz država i gradova u kojima je moguće koristiti 5G tehnologiju na eksperimentalnoj ili komercijalnoj osnovi. Tako je npr. dovršen proces dodjele radio frekvencijskog spektra za 5G u Njemačkoj, Norveškoj i Danskoj, dok je u nekim gradovima ili regijama Švicarske, Austrije, Italije i Velike Britanije moguće koristiti 5G tehnologiju (negdje eksperimentalno negdje komercijalno). U velikim gradovima SAD-a 5G je dostupan još od prošle godine.

Sve relevantnije i najnovije informacije o uvođenju 5G tehnologije mogu se pronaći na stranicama www.5gobservatory.eu.

Riječ je o različitom tumačenju propisa. Da je situacija jednostavna, relevantne pravne instance bi brzo utvrdile da se netko ne drži propisa.  Naime, Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 21. studenoga 2012. godine donijela je Uredbu o mjerilima razvoja elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme (Uredba) kojom se propisuju mjerila razvoja EKI. Navedena Uredba eksplicitno propisuje da se postavljanje antenskih prihvata ne planira dokumentima prostornog uređenja te da se planiranje položaja samostojećih antenskih stupova utvrđuje na temelju objedinjenog plana razvoja pokretne komunikacijske infrastrukture.

Člankom 13. ove Uredbe obvezuju se jedinice lokalne samouprave i jedinice regionalne samouprave da usklade odredbe dokumenata prostornog uređenja, odnosno prostorne planove iz svojeg djelokruga s odredbama iste prigodom njihove prve izrade, odnosno prve izrade njihovih izmjena i/ili dopuna. Također, propisano je da se do usklađenja dokumenata prostornog uređenja s odredbama Uredbe neposredno primjenjuje Uredba. Ustavni sud je dana 27. ožujka 2018. godine donio rješenje broj U-II-2392/2014 predmet kojeg je upravo ocjena odnosa Uredbe te dokumenata prostornog uređenja kojima se predviđaju moguća područja postavljanja EKI. Iz navedene odluke jasno proizlazi da prednost u primjeni ima upravo Uredba, odnosno da jedinice lokalne i područne samouprave nisu ovlaštene u svom samoupravnom djelokrugu, konkretno dokumentima prostornog uređenja, ograničavati razvoj EKI kao infrastrukture od interesa ne samo za Republiku Hrvatsku nego i za zajedničko tržište Europske unije.

Obveza ishođenja uporabne dozvole uvedena je 2014. godine. Prije toga je izgradnja radijskih postaja bila moguća temeljem Rješenja o tipskom projektu i nije postojala obveza ishođenja uporabne dozvole. Nakon 2014. godine bilježimo niz slučajeva u kojima su ovlaštena tijela odbila izdati uporabnu dozvolu neutemeljeno se pozivajući na odredbe prostornih planova jedinica lokalne samouprave. Još jednom naglašavamo kako je za svaku radijsku postaju nužno izraditi glavni projekt na koji svoje uvjete i potvrdu daju sva relevantna tijela, a tijekom građenja obveza je investitora osigurati stručni nadzor nad gradnjom. Uloga stručnog nadzora je upravo takva da osigurava izvođenje radova u skladu sa uvjetima iz glavnog projekta. Pored toga, za svaku radijsku postaju ishođena je dozvola za uporabu od strane Ministarstva zdravstva.

Netočno. Stvar je u potpunosti neusporediva jer nemaju ni sve EU zemlje koncept takve dozvole. Ono što je važno napomenuti da je za postavljanje infrastrukture potreban niz dozvola. Tako je za izgradnju elektroničke komunikacijske infrastrukture (EKI, radijskih postaja, baznih stanica) potrebno je izraditi glavni projekt za koji svoju suglasnost trebaju dati sva državna tijela koja inače sudjeluju u postupku izdavanja građevinske dozvole. Kad ovlaštena državna tijela daju svoju suglasnost na projekt tek tada se počinje s radovima. Neka od ovlaštenih državnih tijela su HAKOM, Ministarstvo unutarnjih poslova, Agencija za civilno zrakoplovstvo, Ministarstvo zdravstva, Ministarstvo kulture i sl. Iako ne postoji obveza ishođenja građevinske dozvole (regulirano Pravilnikom o jednostavnim i drugim građevinama i radovima koje donosi Ministarstvo graditeljstva) obveza je ishoditi sve suglasnosti na projekt kao da se ishodi građevinska dozvola, što sam postupak značajno ne razlikuje od postupaka u drugim zemljama EU.

NAPOMENA: Razlog ovakvom regulatornom rješenju leži u tome što se nakon prikupljenih suglasnosti na projekt u nekadašnjem postupku izdavanja dozvola na samu dozvolu čekalo i po nekoliko stotina dana (iako je zakonski rok 60 dana), što je značajno usporavalo razvoj mreže.